| hgghj |
 |
 |
| Sve njezne rijeci svijeta sacuvao sam za te ... |
| Vase price i pjesme |
| Most To je jedan obican most mali, svi bi na njemu bar zastali. Nije on spajao Varoš i Prijekoš, ili da se lakše prijedje preko Trstionice, i dodje u školu do ucionice. Tu su mladi dogovarali sastanke ali pamti on i neke rastanke. Na mostu se sjedilo i jedno je pravilo vrijedilo, drugo u obzir došlo nebi, onaj kome se ti svidjaš, svidja se i on tebi. U sjecanju kao da sam mlada, vratim se na most još i sada i zastanem na sred toga mosta, gdje uspomena osta dosta; Prvi pogled, Prvi sastanak, Prva ljubav, Prvi rastanak… Prva suza tu je pala i tu osta, na sred jednog malog mosta! |
 |
| Prvi online Pjesnicki klub Kr.Sutjeske ! |
| Kraljeva Sutjeska |
| INFO BOX |
 |
| SUTJESKI TALENTI |
 |
| HOME | FILM KR.SUTJESKA | RECEPTI | TURIZAM | KONTAKT |
| Trstionica Žubori, tece, place i doziva, ali joj se nitko ne odaziva, žubori i tece, sjecajuci se djece i mladeži koji su nekad svojim smijehom i bezbrižnošcu, svojom dobrotom i radošcu, rasli, igrali se, voljeli, sastajali i rastajali se. Radili su mladenacke gluposti, šale, pakosti i ludosti. Ništa ne govoreci, slušala je žuboreci A sada samo tece, tece i tece i u naše životno vece place i doziva nas! |
| Za dobra stara vremena Ovu pjesmu posvecjem onim kojih više nema, jer i oni su bili dio naših dobrih starih vremena. Bilo je to vrijeme mladosti i srece i nikad više vratiti se nece. Sa sjetom se sjetim moje mladosti, bilo je to vrijeme bezbrižnosti i radosti, bilo je to vrijeme i ljubavnih jada , ali ih se rado sjetim još i sada. Bilo je to vrijeme kad smo mislili da ce se svi snovi ostvariti i da cemo tu svi zajedno ostariti, da ?emo našoj djeci užitak pružiti da ce se oni kao i mi zauvijek družiti. Otišli smo putem drugim kao što svi znaju, a naša se djeca niti ne poznaju. Neka druga vremena su došla, ona stara vec odavno prošla, ostala su sjecanja na one kojih više nema i na naše dobra, dobra stara vremena! |
| KS radio- chat Djetinjstvo i mladost proveli smo skupa pa kad samo na chatu srce jace lupa. Godine nas druženja povezale tada, pa se rado družimo još i sada. Ima nas svud po bijelome svijetu ali hvala Bogu i na internetu. Jer u nama nadu budi naš KS radio druženje nudi. Naš urednik i voditelj ima želju žarku za pjesmu i druženje zahvalimo Marku. Bude tu pjesme, šale, lijepih rijeci a i koja suza zna poteci. Na chatu su svi dragi ljudi, a cežnja u nama sve veca se budi. Iz naših domova vracamo se u prošle dane kad sjednemo pred naše kompjutorske ekrane, pa svi zajedno ponovno koracamo „RODNI KRAJU PJESMOM TI SE VRACAMO“! Meni radio jako puno znaci kad smo skupa kao da smo jaci. I više nikad ne osjecam se sama samo kliknem i eto me sa vama! |
| Kraljeva Sutjeska Satkana si od plemicke plave krvi u tebi su banovi vladali prvi. Prvo si se zvala Curia bani dok nisu došli neki drugi dani. Došli su kraljevi jedne zime, pa si ti dobila drugo ime. Po njima si dobila ime Kraljevska, a po položaju i kotlini Sutjeska. Kraljeva Sutjeska naše stolno mjesto zato su te napadali cesto. Turci su najviše štete nanijeli i posljednju kraljicu su ti uzeli. Stoljecima si svima bila trn u oku i svaka vlast ostavi ranu duboku. Komunisti nisu bili ništa bolji al´ se nismo pokorili ni njihovoj volji. A onda je došla demokracija i ona želi da nestane naša nacija. Druga vremena su došla sada, a još uvijek tjeraju ljude iz kraljevskog grada. A ono što nikad nitko nije mogao niti je itko toliko snage smogao i nitko nikad uspjeti nece i srca išcupati vjeru u Kristovo raspece. Uz vjeru Kraljeva Sutjeska sveta posta i za uvijek nam u srcu osta osta u nama kao znamen Za sve vjeke, vjekova amen! |
| Dolina sna Snovi nam se srušili, Kad´su se na nas obrušili, Istjerali, pritjerali,prisilili Na ono što nikada nismo mislili, Da cemo ponovno krenuti od dna I da ce netko biti ubojica našeg sna. Istjerali iz naše doline I oduzeli nam naše snove fine. Tu smo sanjali san, živili dan za dan i nikada mislili nismo da cemo negdje drugo biti da cemo tu, a ne u tudjini gnijezdo sviti, da ce nedosanjani snovi naše mladosti, kvariti trenutke životne radosti. Svatko od nas to jako dobro zna Da nas kroz život prati cežnja za dolinom našeg sna. |
| Majka Sutjescanka Naše majke tužno nose lice Još od naše posljednje kraljice. Nose majke uvijek isto breme, Iako je sada neko drugo vrijeme. Pitaju se i pokrivaju suzno lice, Zašto imamo sudbinu naše kraljice?! Istu sudbinu sa kraljicom dijeli, Majka Sutješcanka život svoj cijeli. Kraljicina sudbina tužna je bila, Kraljevstvo a i djecu je izgubila. Prognali nju djecu joj oteli, Pa je u progonstvu bila život cijeli. Sve su uzeli njenom velicanstvu, A ona je ostala dostojanstveni u svojoj vjerii kršcanstvu. U tudjini dvadeset i petog listopada Od tuge velike umrla je mlada. Zavjetovale se župljanke zbog svoje Kraljice Katarine Kosace Crne marame uvijek nosat` ce. Crna marama žalost i poštenje krije, A sutješka mati i danas nad sudbinom djece bdije. Neke od njih sa suzom u oku groblja obilaze, A one sretnije gledaju kako im djeca odlaze. Gledaju i misle kada patnja stat` ce, A srce im krvari i place. Oteli su sutješcanki majci radost, Ubili i prognali svu mladost. Ponosimo se mi majka našim, A vi se majke ponosite porodom Vašim, Niste se uzalud mucile, Nešto ste nas naucile; Mi se krajem našim ponosimo I u srcu ga uvijek nosimo. Vratit` ce se majke vaša djeca mila, Jer ostala su željna majcinskoga krila. |
| Kradljivci snova Misli smo da nikada taj dan doci nece, Ali nismo imali srece. Došli su i mucki ukrali nam srecu, U dnu srca ostavili svijecu, Da cijeli život lutamo u mraku, I u svakom našem koraku, Tražimo od rodnog kraja ljubav vecu. Ukrali nam naše proplanke, Naše ljubavi, zabave i igranke, Naše mladosti tu su ostale I nove generacije su postale, A naša poruka njima je ova; O upamti generacijo nova, Naša srca slomili su kradljivci snova. |
| Moj djed Nikad` se nisam bojala mraka Dok su uz mene bili moj djed i baka. On covjek namucena, izborana lica Ona mila i draga starica. Moj djed je svašta u životu proživio, Ali je ipak baku nadživio. Uvijek je govorio to tako treba, A glavom bi kimnula moja baba Beba. „Vjeruj u obitelj i dragoga Boga“, „vjerica ti tvoga“, „Poštuj roda svoga“. I da nije još jedan rat doživio, Moj bi djed još poživio. Ali ovako njega više nema, A meni osta` samo uspomena. Uspomena i svijeca da gori, I zadnje rijeci koje mi govori, Istina bile su malo tiše, Kad mi rece: „ necemo se dijete mi vidjeti više“ . Od tada spava moj djed spokojan, Ime mu je bilo Anto, a zvali ga Stojan. |
| Sjeta Ne znam kad` u meni više sjete ima, U ljeto ili kada dodje zima, A jesen i proljece svoje cari daju, To su znali svi u mom rodnom kraju. Doba u godini kada dodje ljeto, Bilo nam je svima pomalo sveto. Cijeli kraj oživio bi mili, Jer smo svi u ljeto tamo bili. Uz gitaru smo pjevali u parku, A subotom bi išli na igranku. Svakom od nas u ocima iskra je bila, Jer ljetni praznici bili su idila. Po cijele dane kupali smo se bezbrižno, I ništa nam nije bilo nedostižno. Sretno, zaljubljeno, i poletno eto, Mi smo tako provodili ljeto. A kada dodje jesen, bili smo tužni, Jer rastanci su uvijek pomalo ružni. Ljetne topline dugo u srcu ima, Jer brzo nam dodje naša draga zima. Ništa manje nije lijepa bila, Opet bi oživila djedovina mila. Zabave nam nije manjkalo, Po cijele dane se sanjkalo. Vracajuci se smrznuti s tunela, Svratili bi na caj do našega motela. I baš kad bi shvatili `ko koga voli, Vrijeme se vratiti ucenju i školi. A onda u proljece sjeta se probudi, Pa se pitam gdje su sada meni dragi ljudi. |
| Lipanj, 13 ( Sveti Anto) Od Catica do sela Ratnja, Naš je narod okružila patnja. Napuštali su oni svoja sela, Tužna srca, lica nevesela. Ono malo što su sa sobom uzeli, U zavežljaju bio im je život cijeli. Bježali su žene i muškarci, Mala djeca, oronuli starci. Oni koji su ostali domove braniti, Više nisu mogli djecu hranit. Supruge i majke ostale sa suznim licima, Da smognu snage oprostiti ubojicama. Politika je ucinila svoje, Pa prodala mili mjesto moje. Prognali nas iz domova naših te veceri, Da u tudjini odgajamo sinove i kceri. Uzeli, zapalili i ubili sve što su imali, Ali su se prevarili, jer jedno nisu znali, Sve što smo imali, mi im nismo dali, Jer naša srca nece ubiti patnja, Svi cemo se vratiti od Catica do Ratnja. |
| Rodna grudo K raljevi su tebe vodili, a mi smo se u tebi rodili R ijeka TRstionica na Varoš i Prijekoš te dijeli, A mi te volimo život cijeli, LJ ubav naša nikad´umrijeti nece, E h rodna grudo eto nas u životno vece V oljena si od toliko ljudi, A ti grudo uvijek naša budi. S utješcanka majka nas rodila U tebi nas vjera vodila, T ebi naše misli uvijek lete, J er mi smo tvoje napušteno dijete. E to nikada mi otišli nebi, S udbina je tako odredila tebi K riž zato težak mi nosimo, A tobom se rodna grudo ponosimo. |
| Napisala : Sanja Markovic |
| Copyright@2010MarkoD. W.D.S. |