hgghj
NA POCETAK !
Sve njezne rijeci svijeta sacuvao sam za te ...
Vase price i pjesme
Most

To je jedan obican most mali,
svi bi na njemu bar zastali.

Nije on spajao Varoš i Prijekoš,
ili da se lakše prijedje preko Trstionice,
i dodje u školu do ucionice.

Tu su mladi dogovarali sastanke
ali pamti on i neke rastanke.

Na mostu se sjedilo i
jedno je pravilo vrijedilo,
drugo u obzir došlo nebi,
onaj kome se ti svidjaš,
svidja se i on tebi.

U sjecanju kao da sam mlada,
vratim se na most još i sada
i zastanem na sred toga mosta,
gdje uspomena osta dosta;
Prvi pogled,
Prvi sastanak,
Prva ljubav,
Prvi rastanak…

Prva suza tu je pala i tu osta,
na sred jednog malog mosta!
Prvi online Pjesnicki klub Kr.Sutjeske !
Kraljeva Sutjeska
1   |   2   |  3   |  4   |   5   |   6   |   7    |   8   |   9    | 
INFO BOX
SUTJESKI TALENTI
Ivica Saric
Monika Trgovcevic
Franjo Lukenda
Daltoni
Stigmate
Mateo Ravlija
Dejan Lovren
Sanja Markovic
HOME   |   FILM  KR.SUTJESKA   |   RECEPTI   |   TURIZAM   |   KONTAKT


Trstionica

Žubori, tece, place i doziva,
ali joj se nitko ne odaziva,
žubori i tece,
sjecajuci se djece
i mladeži koji su nekad svojim smijehom i bezbrižnošcu,
svojom dobrotom i radošcu,
rasli, igrali se,
voljeli, sastajali i rastajali se.

Radili su mladenacke gluposti,
šale, pakosti i ludosti.

Ništa ne govoreci,
slušala je žuboreci
A sada samo tece, tece i tece
i u naše životno vece
place i doziva nas!
Za dobra stara vremena

Ovu pjesmu posvecjem onim kojih više nema,
jer i oni su bili dio naših dobrih starih vremena.
Bilo je to vrijeme mladosti i srece
i nikad više vratiti se nece.

Sa sjetom se sjetim moje mladosti,
bilo je to vrijeme bezbrižnosti i radosti,
bilo je to vrijeme i ljubavnih jada ,
ali ih se rado sjetim još i sada.

Bilo je to vrijeme kad smo mislili da ce se svi snovi ostvariti
i da cemo tu svi zajedno ostariti,
da ?emo našoj djeci užitak pružiti
da ce se oni kao i mi zauvijek družiti.

Otišli smo putem drugim kao što svi znaju,
a naša se djeca niti ne poznaju.

Neka druga vremena su došla,
ona stara vec odavno prošla,
ostala su sjecanja na one kojih više nema
i na naše dobra, dobra stara vremena!
KS radio- chat

Djetinjstvo i mladost proveli smo skupa
pa kad samo na chatu srce jace lupa.
Godine nas druženja povezale tada,
pa se rado družimo još i sada.

Ima nas svud po bijelome svijetu
ali hvala Bogu i na internetu.
Jer u nama nadu budi
naš KS radio druženje nudi.

Naš urednik i voditelj ima želju žarku
za pjesmu i druženje zahvalimo Marku.
Bude tu pjesme, šale, lijepih rijeci
a i koja suza zna poteci.
Na chatu su svi dragi ljudi,
a cežnja u nama sve veca se budi.

Iz naših domova vracamo se u prošle dane
kad sjednemo pred naše kompjutorske ekrane,
pa svi zajedno ponovno koracamo
„RODNI KRAJU PJESMOM TI SE VRACAMO“!

Meni radio jako puno znaci
kad smo skupa kao da smo jaci.
I više nikad ne osjecam se sama
samo kliknem i eto me sa vama!
Kraljeva Sutjeska

Satkana si od plemicke plave krvi
u tebi su banovi vladali prvi.

Prvo si se zvala Curia bani
dok nisu došli neki drugi dani.

Došli su kraljevi jedne zime,
pa si ti dobila drugo ime.

Po njima si dobila ime Kraljevska,
a po položaju i kotlini Sutjeska.

Kraljeva Sutjeska naše stolno mjesto
zato su te napadali cesto.
Turci su najviše štete nanijeli
i posljednju kraljicu su ti uzeli.

Stoljecima si svima bila trn u oku
i svaka vlast ostavi ranu duboku.

Komunisti nisu bili ništa bolji
al´ se nismo pokorili ni njihovoj volji.

A onda je došla demokracija
i ona želi da nestane naša nacija.

Druga vremena su došla sada,
a još uvijek tjeraju ljude
iz kraljevskog grada.

A ono što nikad nitko nije mogao
niti je itko toliko snage smogao
i nitko nikad uspjeti nece
i srca išcupati vjeru u Kristovo raspece.

Uz vjeru Kraljeva Sutjeska sveta posta
i za uvijek nam u srcu osta
osta u nama kao znamen
Za sve vjeke, vjekova amen!
Dolina sna

Snovi nam se srušili,
Kad´su se na nas obrušili,
Istjerali, pritjerali,prisilili
Na ono što nikada nismo mislili,
Da cemo ponovno krenuti od dna
I da ce netko biti ubojica našeg sna.

Istjerali iz naše doline
I oduzeli nam naše snove fine.
Tu smo sanjali san,
živili dan za dan
i nikada mislili nismo da cemo negdje drugo biti
da cemo tu, a ne u tudjini gnijezdo sviti,
da ce nedosanjani snovi naše mladosti,
kvariti trenutke životne radosti.
Svatko od nas to jako dobro zna
Da nas kroz život prati cežnja za dolinom našeg sna.
Majka Sutjescanka

Naše majke tužno nose lice
Još od naše posljednje kraljice.
Nose majke uvijek isto breme,
Iako je sada neko drugo vrijeme.

Pitaju se i pokrivaju suzno lice,
Zašto imamo sudbinu naše kraljice?!
Istu sudbinu sa kraljicom dijeli,
Majka Sutješcanka život svoj cijeli.

Kraljicina sudbina tužna je bila,
Kraljevstvo a i djecu je izgubila.
Prognali nju djecu joj oteli,
Pa je u progonstvu bila život cijeli.

Sve su uzeli njenom velicanstvu,
A ona je ostala dostojanstveni
u svojoj vjerii kršcanstvu.
U tudjini dvadeset i petog listopada
Od tuge velike umrla je mlada.

Zavjetovale se župljanke zbog svoje
Kraljice Katarine Kosace
Crne marame uvijek nosat`  ce.

Crna marama žalost i poštenje krije,
A sutješka mati i danas nad
sudbinom djece bdije.
Neke od njih sa suzom u oku
groblja obilaze,
A one sretnije gledaju kako
im djeca odlaze.
Gledaju i misle kada patnja stat` ce,
A srce im krvari i place.

Oteli su sutješcanki majci radost,
Ubili i prognali svu mladost.

Ponosimo se mi majka našim,
A vi se majke ponosite porodom Vašim,
Niste se uzalud mucile,
Nešto ste nas naucile;
Mi se krajem našim ponosimo
I u srcu ga uvijek nosimo.
Vratit` ce se majke vaša djeca mila,
Jer ostala su željna majcinskoga krila.
Kradljivci snova

Misli smo da nikada taj dan doci nece,
Ali nismo imali srece.
Došli su i mucki ukrali nam srecu,
U dnu srca ostavili svijecu,
Da cijeli život lutamo u mraku,
I u svakom našem koraku,
Tražimo od rodnog kraja ljubav vecu.

Ukrali nam naše proplanke,
Naše ljubavi, zabave i igranke,
Naše mladosti tu su ostale
I nove generacije su postale,
A naša poruka njima je ova;
O upamti generacijo nova,
Naša srca slomili su kradljivci snova.
Moj djed

Nikad` se nisam bojala mraka
Dok su uz mene bili moj djed i baka.
On covjek namucena, izborana lica
Ona mila i draga starica.

Moj djed je svašta u životu proživio,
Ali je ipak baku nadživio.

Uvijek je govorio to tako treba,
A glavom bi kimnula moja baba Beba.

„Vjeruj u obitelj i dragoga Boga“,
„vjerica ti tvoga“,
„Poštuj roda svoga“.

I da nije još jedan rat doživio,
Moj bi djed još poživio.

Ali ovako njega više nema,
A meni osta` samo uspomena.
Uspomena i svijeca da gori,
I zadnje rijeci koje mi govori,
Istina bile su malo tiše,
Kad mi rece:
„ necemo se dijete mi vidjeti više“ .
Od tada spava moj djed spokojan,
Ime mu je bilo Anto, a zvali ga Stojan.
Sjeta

Ne znam kad` u meni više sjete ima,
U ljeto ili kada dodje zima,
A jesen i proljece svoje cari daju,
To su znali svi u mom rodnom kraju.

Doba u godini kada dodje ljeto,
Bilo nam je svima pomalo sveto.
Cijeli kraj oživio bi mili,
Jer smo svi u ljeto tamo bili.
Uz gitaru smo pjevali u parku,
A subotom bi išli na igranku.

Svakom od nas u ocima iskra je bila,
Jer ljetni praznici bili su idila.
Po cijele dane kupali smo se bezbrižno,
I ništa nam nije bilo nedostižno.
Sretno, zaljubljeno, i poletno eto,
Mi smo tako provodili ljeto.

A kada dodje jesen, bili smo tužni,
Jer rastanci su uvijek pomalo ružni.
Ljetne topline dugo u srcu ima,
Jer brzo nam dodje naša draga zima.

Ništa manje nije lijepa bila,
Opet bi oživila djedovina mila.
Zabave nam nije manjkalo,
Po cijele dane se sanjkalo.

Vracajuci se smrznuti s tunela,
Svratili bi na caj do našega motela.
I baš kad bi shvatili `ko koga voli,
Vrijeme se vratiti ucenju i školi.

A onda u proljece sjeta se probudi,
Pa se pitam gdje su sada meni dragi ljudi.
Lipanj, 13 ( Sveti Anto)

Od Catica do sela Ratnja,
Naš je narod okružila patnja.

Napuštali su oni svoja sela,
Tužna srca, lica nevesela.

Ono malo što su sa sobom uzeli,
U zavežljaju bio im je život cijeli.

Bježali su žene i muškarci,
Mala djeca, oronuli starci.

Oni koji su ostali domove braniti,
Više nisu mogli djecu hranit.

Supruge i majke ostale sa suznim licima,
Da smognu snage oprostiti ubojicama.

Politika je ucinila svoje,
Pa prodala mili mjesto moje.

Prognali nas iz domova naših te veceri,
Da u tudjini odgajamo sinove i kceri.

Uzeli, zapalili i ubili sve što su imali,
Ali su se prevarili, jer jedno nisu znali,
Sve što smo imali, mi im nismo dali,
Jer naša srca nece ubiti patnja,
Svi cemo se vratiti od Catica do Ratnja.
Rodna grudo

K
raljevi su tebe vodili, a mi smo se u tebi rodili
R
ijeka TRstionica na Varoš i Prijekoš te dijeli,
A
mi te volimo život cijeli,
LJ
ubav naša nikad´umrijeti nece,
E
h rodna grudo eto nas u životno vece
V
oljena si od toliko ljudi,
A
ti grudo uvijek naša budi.

S
utješcanka majka nas rodila
U
tebi nas vjera vodila,
T
ebi naše misli uvijek lete,
J
er mi smo tvoje napušteno dijete.
E
to nikada mi otišli nebi,
S
udbina je tako odredila tebi
K
riž zato težak mi nosimo,
A
tobom se rodna grudo ponosimo.
Dodji

Dodji...
Dodji,nemoras se zauvijek vratiti
samo da ti majka prestane patiti
dodji posjeti roditeeljski prag
ili si zaboravio koliko ti je drag.
Dodji ublazi majcinu muku
zagrli oca stisni mu ruku,
otvori roditeljskog doma vrata
ispuni srce zagrli  brata.

Dodji i ti iako ti roditelja vise nema
ozivi sjecanja puna uspomena
upali im svijecu na grobu u molitvi
to si im duzan ,a ti cess sretniji biti.

Dodji...
dodji vapiju i mrtvi i zivi
dodji uljepsaj dan njihov sivi.

U ocima roditelja iako kriju,
vidi se sjeta,
jer otisla su im djeca
neka i na kraj svijeta.
Dodji i vidi da njihov osmjeh tugu krije,
a njihova naborana lica,
suza mije.

Dodji mrtvima posjeti zive
ublazi im muke,
zeljni su vidjeti djecu ,
a jos vise unuke.
Dodji ocu i majci dodji.
povedi sestru.povedi i brata.
dodji otvori djedovine sirom vrata.

A kada dodjes.
srce ce ti jako.jako tuci
jer si napokon dosao kuci.
Dodji...
Samo dodji.
Jer osamdesete...

Da,da osamdesetih godina
proslog stoljeca.
nasa mladost je procvala
i dozivjela vrhunac svo proljeca.
Nismo ni znali kolika nam je bila sreca
jer nasu su generaciju
zvali i djeca cvijeca.
Da i imali smo srece
jer sto smo mi imali
nove generacije nikad nece.
Zato na tome Bogu zahvalimo
iako za proslim danima svi zalimo.
Bilo je to vrijeme,
afro frizura,
dugokosih momaka,
a i lijepih cura.
Iako momci dugokosi
nisu mogli dugo biti,
morali su u vojsku
vojni rok odsluziti.
Pa su svoje siz hlace
zamjenili za vojnicke gace.

Slusao se radio i gramofonske ploce,
pjevao se pop,
slusao se rok i nije bilo zloce.
Voljeli smo ABBU,Nove Fosile
njihove su pjesme
najdraze nam bile.
Jesil mala ljubila do sada
jesi ,jesi al Bosanca nisi.
I danas u nama ta pjesma uspomene probudi ,
a srce kao nekada
od toliko uspomena poludi.
Zato se osmdesetih godina
proslog stoljeca,rado sjeca,
I ON ;ONA ;JA TI I SVI,
jer osmdesete su bile godine
kad smo skupa bili mi.....
Napisala : Sanja Markovic
Tamo

Tamo u mom kraju
i ptice ljepse pjevaju
sunce ima jaci sjaj
jer to je zemaljski raj.
Tamo se lakse dise
i cvijece ljepse mirise.
I dok hodam ljepotom tom
vrti se film po sjecanju mom.
Svakim korakom sjecanja prolaze
nema ruznih samo lijepa dolaze.
Iz proslosti draga lica se redaju,
a ja se pitam kako li sad izgledaju.
Kad sam tamo vrijeme se vrati,
a srce prestane da pati.
Copyright@2010MarkoD. W.D.S.
Mama


MAMA JE NAJLIJEPŠA RIJEC SRCA MOGA
NJEGOVA, NJENA, A I TVOGA
TOLIKO LIJEPA DA LIJEPŠA NE MOŽE BITI
TOLIKO MILINE U SRCU STVARA
JER SAMO MAMA ZNA TAKO LJUBITI
SAMO JE NJENA LJUBAV BEZUVJETNA
SAMO SU NJENE TOPLE I MILE OCI
SAMO JE NJENA DUŠA SJETNA
KAD DJECI NE MOŽE POMOCI.

SVIMA NAM JE MAMA SAMO JEDNA
A IPAK JE I MOJA I TVOJA, NJEGOVA I NJENA
SVAKOM OD NAS TOLIKO VRIJEDNA
I KROZ ŽIVOT NAS PRATI KAO SJENA
BRIGA, MOLITVA I LJUBAV NJENA

MAMA ZNAM DA SI SADA SAMA
ZNAM DA TI SRCE ZEBE
JER TVOJA DJECA NISU KRAJ TEBE.

NE BUDI TUŽNA MAMA, TI PONOSAN BUDI
JER TVOJA SU DJECA BAŠ KAKO SI HTJELA
CESTITI I POŠTENI LJUDI.

OVOM TI PJESMOM ŽELIM RECI MAMA
TVOJE TE DIJETE VOLI
I IZ MOG OKA CE SUZA POTECI
ZNAM KOLIKO TO BOLI
JER SI TI DANAS SAMA
ZNAM DOBRO MAJCICE MOJA
JER I JA SAM NECIJA MAMA.

ZNAM ŠTO TO MAJKA ŽELI
I NEKA TI SE ISPUNI TAJ SAN
TEBI MAMA I SVIM MAMAMA
ŽELIM SRETAN MAJCIN DAN                
Vrijeme

Sreli su se nakon puno godina,
ljudi osjedjeli i naboranih lica,
gledali se dugo i u ocima
trazili jedan u drugom ono
sto je ostalo poznato
iz davnih godina,
iz godina mladosti kad su nerazdvojni bili
iz vremena srece
kad su si sve tajne govorili.
I dok su se tako pogledavali,
po ocima,po osmjehu su se prepoznavali.

Dugo su se grlili,tapsali ramena
sa suzom u ocima,
sa sjetom u srcu,
sjecajuci se starih vremena.
Do zore rane prepricavali su
jedan drugom
svoj zivot i zivotno breme,
probudilo se prijateljstvo,
s osmjehom na licu,
tugom u oku
pitali se kako ih pregazilo vrijeme.

proveli su zajedno puno,puno sati
i sad bi dali sve da mogu
zaustaviti vrijeme da se ono vrati.

Na rastanku su dugo
stiskali jedan drugom ruku,
tapsali ramena
molili se Bogu,
da im ublazi muku,
jer tesko je rastati se
kad je tuga zasjenila
ono malo srece,
kad su znali
da je to njihovo zadnje vece,
dobro su znali
da nikad vise vidjeti se nece.
Prijateljici

Draga moja prijateljice
u meni zivi tvoje drago lice
iako odavno nisi s nama
Ti zivis u mojim uspomenama.

Kad si umrla tog dana te veceri
zajedno sa svojom malom kceri,
o prijateljice moja mila,
tuga za vama me slomila,
tuzna provela sam mnoge dane
budna noci dog ne svane.

Puno uspomena za tebe me veze
kad se sjetim srce mi se steze,
i jos osjecam bol istina
vec pomalo tupu
djelile smo puno toga
pa i skolsku klupu.

Mnogo dana djetinjstva
i rane mladosti
provele smo u ucenju
i radosti.
I tada smo vec dobro znale
da bi za prijateljstvo sve dale.

Kad si srecu pronasla,
ja sam prva znala
svu ljubav si svoju dala
covjeku za kog si se udala.
Sa svojom ljubavi nisi dugo bila sama
rodila si kcer i sina
i bila tako ponosna mama.

I sad mi u snove dodjes ponekad
i na trenutak bude
sve kao nekad.
Lijepa nasmijana i tako mila
ti si mi najbolja prijateljica bila.

Prerano u cvatu mladosti,
a pred tobom je bilo jos puno radosti
sina si ostavila
otisla sa kceri
otisle ste zauvijek te veceri.

Znam nisi otisla zato sto si htjela
drzeci u narucju
svog malog andjela,
prerano si umrla
prijateljice mila,
sigurna sam da na nebu imas
andjeoska krila.

Cesto si sa mnom u mislima mojim
molit cu se za te dokle god postojim
u molitvi od tuge trazim spas,
a ti si andjeo s neba
koji cuva nas.

Da u zaborav nikad otisla nebi
ove tuzne stihove prijateljice moja
posvecujem Tebi.