| hgghj |
 |
 |
| Sve njezne rijeci svijeta sacuvao sam za te ... |
| Vase price i pjesme |
 |
| Prvi online Pjesnicki klub Kr.Sutjeske ! |
| Kraljeva Sutjeska |
 |
| SUTJESKI TALENTI |
| • Ivica Saric • Monika Trgovcevic • Stjepan Hauser • Franjo Lukenda • Daltoni • Stigmate • Mateo Ravlija • Dejan Lovren • Sanja Markovic |
 |
| HOME | FILM KR.SUTJESKA | RECEPTI | TURIZAM | KONTAKT |
| SRCE PATI ZA RODNOM GRUDOM Eh koliko si samo bila lijepa, moja grudo rodna, Koliko si bila zlatna i koliko si bila plodna. I kada nam je najteže primila si nas u svoje krilo, Za tebe nam je najljepše i najtoplije bilo. Nisi nas nikad odvajala, ko smo i ci smo bili. Nekada si tmurna bila, crna kao oblak crni, A neka nas svojim plaštom od kiše i vjetra ogrni. Nekad si nas sve jednako uza sebe svijala, Kao majka svoju djecu hranila i grijala. Dok smo u tebi živjeli bili smo najsretniji na svijetu, Ljepa naša rodna grudo, najljepši cvijetu. Sprovedosmo u tebi najljepše mladalacke dane, A sad ostadosmo bez tebe, ostaše na srcu rane. Sad lutamo kao pcele po širokom bijelom svijetu, Ti ranjena sad ležiš grudo naša, naš cvijetu. Zaboravit necu moci lijepe dane iz mladosti, Volio bih tu umrijeti ostaviti svoje kosti. Ranjena si, bolna ležiš, dozivaš nas tihog glasa, Domovino majko mila da li ima za te spasa. Bez tebe smo rodna grudo, ko bez oca i bez mame, Da li ce ikad ova tuga u srcima da prestane. Dok o tebi grudo pišem suze mi lice kvase, Ne dozvolimo o rodnom kraju uspomene da se gase. O tebi bi mogo pisat cijele noci, dok ne svane, Što o tebi više pišem sve me više bole rane. Vratimo se jednom dana na ognjišta braco mila, Nebili nam od bolova rodna gruda ozdravila. Mogao bi još da pišem, al me ruka zabolila, Rodnoj grudi želju punim, od srca me zamolila. Franjo Andjelic |
| STARI JORGOVAN Davno je to bilo, ne sjecam se više Vremena su prošla izbrisale kiše Ostadoše u sjecanju samo uspomene Na jorgovan stari što polako vene Ne cuje se žubor rijeke Ne cuje se cvrkut ptica Nema više bijelog stada Nema pjesme cobanica Kad pogledam bijelo stado kako pase niz proplanke Medju njima cobanice raspjevane vragolanke Medju njima moja draga nasmijanog lica Najlijepša je medju njima moja draga cobanica Ne cuje se žubor rijeke Nema više vodenica Da u njima žito melje Moja lijepa cobanica Ladovašmo ja i draga ispod starog jorgovana Cavrljali lijepe price iz lijepih mladih dana Grijalo nas žarko sunce zabavljao cvrkut ptica Zaspala je na mom krilu moja draga cobanica Ne cuje se žubor rijeke Ne cuje se cvrkut ptica Nema više bijelog stada Nema pjesme cobanica Jorgovane širi grane i napravi lada više Nek mi spava moja draga i jorgovan nek miriše Zaspala je ko andjeo u raju bere cvijece Iz narucja moga više cobanica otic nece Spavaj spavaj zlato moje U narucju mome Ja cu ljubit usne tvoje Spavaj spavaj zlato moje Franjo Andjelic |
| OTETI ZAVICAJ Snio sam te i nocas zelena rijeko, žubor tvojih vala i viku djecaka, trku za loptom od jutra do mraka a toplo sunce viri iz oblaka, moju staru školu i drugare moje. Snio sam polje u žitu k'o zlatu, cuo sam pjesmu mladih žetalaca, cvrkut ptica dok lete u jatu i visoki jablan kako sjenu baca na livadu ispod kuce moje. Snio sam selo medju brežuljcima, sokake male zarasle u travi i pogled s brijega prema zavicaju koji mi ne dade da ga zaboravim. Snio sam stranca, na mom pragu stoji i vice na mene, što ja tražim tu? Pa odlazim putem, dugim, nepoznatim, mome domu negdje u tudjinu. A. Lucic |
| ILUZIJA Jednom, kad tuga ode s mog juga i kad sve opet tamo obehara, kad jutro svane svo u suncu žarkom i kad se livade okite s cvijecem, opet cu sresti svog najboljeg druga, svoju majku i svog oca stara, i opet cu moci da pomognem svakom k'o nekad, u polju s ranim proljecem. E tad, kad se vratim mome domu dragom sve cu da ucinim što ranije nisam. Više cu trcati zelenim poljima, ljepše cu živjeti i sa svojom dragom, k'o što nikad prije ja živio nisam. Jednom, kad se vratim tamo gdje bih htio, gdje najviše ljubavi na svijetu ima, pokazat cu sve što sam do sad krio, sve radost moje dijelit cu sa svima. A. Lucic |