 |
|
| ertert |
 |
 |
| Tamburasi Kraljeve Sutjeske |
| Kraljeva Sutjeska |
|
|
 |
 |
 |
| Copyright @ 2011 MarkoD. - W.D.S. |
 |
 |
 |
 |
| TAMBURASKA RIJEC |
| Cesto puta Sutjescake pitaju, odakle i kako tamburice u dolini Trstionice? Zar vi ne slusate izvorne pjesme - zar to nije vase? Zar to nije ono sto se slusa kod vas u stolnom mjestu, pitaju nas. Odgovor je jedan i samo jedan - ne, nije! Kod nas u Sutjesci tamburice su se slušale od pamtivijeka kako su nam to govorili nasi stari i od kad znam za sebe. I autor ovoga clanka je takodjer odrastao i slusao takvu vrstu glazbe. Izvorna glazba se slusala i slusa i dan - danas u nasem kraju u okolnim selima. Kada bi seljani nedjeljom dosli u crkvu na svetu Misu, tada bi se izvorna pjesma pjevala u Kraljevoj Sutjeci i igralo izvorno kolo. Te nase lijepe obicaje mozete dozivjeti kod nas još i danas, posebno u ljetnim mjesecima kad je više svijeta i više dogadjanja. Objasniti kako to da su bas tamburice sastavni dio duse sutjeskog naroda nije nimalo lako. U tome neka nam malo pripomognu i kronicari naseg kraja ako takvih ima! Nadam se da cemo ih isprovocirati te da ce se ovo citajuci javiti na portal KS da nam pomognu . Jeste li znali da ima Sutjescana slavonskog porijekla i jeste li ikada razmisljali kakav i koji obicaj su oni mogli donijeti sa sobom i koji instrument pa samim tim i ucrtati u sutjesku povijest i dio glazbe i kulture tako donesene u ovaj kraj! Koliko znam, ovo je prvi pokusaj da se objasni dolazak, postanak i ostanak tambure i tamburasa u nasem kraju, u kojem jos i danas sviraju sutjeski tamburasi. Hvala svima onima koji su se javili do sada te poslali fotke o tamburasima, stare slike i svoje tekstove . Portal KS trazi i Vasu pomoc! Imate li takve stare fotke na kojima mozemo ne samo vidjeti tamburase nego i ustanoviti povijest tamburica u Kraljevoj Sutjesci? Znamo sa sigurnoscu da su se tamburice kod nas svirale i za vrijeme Austro-Ugarske. U to vrijeme, negdje oko 1915. Kraljeva Sutjeska je medju prvima u BiH imala hidrocentralu i ulicnu rasvjetu. Unaprijed Vam hvala na suradnji ! Takve fotke su nam posebno drage i sacuvat cemo ih za buduce naše naraštaje . |
| U prici sacuvana povjest tamburice PRICA O BRANKU TOMICU I TAMBURICAMA U KRALJEVOJ SUTJESCI Poštovani citatelji sutješkog Portala, pokušati cu ukratko da Vam ispricam životni put moga oca, pok.Branka Tomica. Moj otac Branko Tomic je roden 1933. godine u malom selu u blizini Bosanske Gradiške, gdje je završio osnovnu školu. Daljnje školovanje nastavlja u Sarajevu, na Pedagoškoj akademiji - smjer glazbeni odgoj. Tako je stekao zvanje nastavnika glazbenog odgoja (tada muzickog vaspitanja). Vec tada je osjecao sklonost i ljubav prema glazbi a posebno je bio zainteresiran za tamburaške instrumente. Ta vrsta glazbe posebno mu je legla na dušu te je poceo marljivo skupljati sve što je bilo u vezi s tim (novinske clanke, skladbe pisane za tamburaške orkestre, itd.). Vec tada je maštao da nekad vodi tamburaški orkestar, ne sluteci da ce mu se ta želja u skoroj buducnosti ostvariti. |
 |
| Nekako u to vrijeme uspijeva nabaviti nove instrument: nove tamburice (bisernice), bugarije i bas te gitare. Kao da ih i sada vidim, blistaju i mirišu po lakiranom drvetu - ma samo cekaju da ih netko uzme u ruke i zasvira. Malo ce Vvs znati da je te nove instrumente sutješka Crkva darovala školi što je moga oca umalo stajalo radnog mjesta jer su ga optužili da previše suradjuje s Crkvom!? Takva su bila tada vremena. Za slucaj sam saznala tek kad sam imala dvadeset i pet godina.
No, njegovu srecu ništa nije moglo umanjiti. S još vecim žarom krenuo je u nove pobjede. Prigoda za nastupe bilo je puno, u bivšoj državi je bilo puno praznika koji su se obilježavali školskim priredbama. Svaki nastup orkestra bio je popracen ovacijama oduševljene publike jer su uistinu zvucali kao profesionalci. Zbog uspjeha tamburica u Kraljevoj Sutjesci, sreci moga oca nije bilo kraja Tih godina organizira se festival osnovnih škola, na kojem su se škole s podrucja Opcine Kakanj natjecale u zborskom pjevanju, sviranju, ritmici, recitalima, glumi. Natjecanje se održavalo u kakanjskom Domu kulture. Bila je to izvrsna prigoda za nastup sutjeških tamburica jer Kraljeva Sutjeska je postala premala za njihove ambicije. Na tim festivalima bili su uvijek najbolji, ostali su bili deset stepenica ispod njih. Diplome za osvojena prva mjesta ukrašavale su zidove škole, a sreci moga oca nije bilo kraja. Ostvario se njegov san o kojem je sanjao još dok je bio mladic. No, uvijek je naglašavao da to nije samo njegov uspjeh jer da nije bilo sutjeških djevojcica i djecaka ne bi bilo ni školskog orkestra. On im je samo prenio svoju ljubav prema glazbi i naucio ih da se radom i vježbanjem može sve postici. O njima se pricalo, pisalo u novinama. Nije bilo priredbe, polaganja kamena temeljca, otvaranja nove škole, da nisu bili pozvani da sudjeluju. |
| Vrijeme je prolazilo, clanovi orkestra su se mijenjali, pristizale su nove generacije, koje su nastavile pronositi slavu školskog tamburaškog orkestra iz Kraljeve Sutjeske. Spomenut cu samo nekoliko: Ilija Jurjevic, Ratko Mijatovic, Slavko Mrda, Željko Aždajic (Benkic), Dragan Janjic Cano, Karlo Di Benedetto, Izet Heganovic, Ivica Trgovcevic... Crkva darovala školi glazbala - direktor optužen da "previše suradjuje s Crkvom"?! Negdje sedamdesetih godina moj pok.otac imenovan je za direktora Osnovne škole, ali je i pored vecih poslovnih obveza nastavio sa probama i uvježbavanjem orkestra. |
 |
| Kada je došao red na moju generaciju i ja sam postala clan školskog orkestra (nadam se zbog talenta jer kažu - krv nije voda) . Iz tog perioda nosim u srcu prelijepe uspomene i sjecanja na nezaboravne dane. Bilo je i placa i suza, krvavih jagodica na prstima, ljutnje i svadje s tatom (ma necu ti ja na probu, imam pametnija posla, a pametan posao je bilo gluvarenje na staroj hidrocentrali). Ipak, lijepe uspomene prevladavuju i dan danas mi je drago što sam bila clan sutjeških tamburica. Iz toga vremena sjecam se da su svirali Ranka Kvesic, Ana Radic, Mario Radic, Ivo Pavlovic, Bono Aždajic, Filip Aždajic, Ankica Brdjanovic, pok.Josipa Jurjevic,Tvrtko Filipovic, Josip Ivanovic Cipe….. |
| Moja sestra Branislava je takoder svirala u orkestru zajedno sa Svjetlanom Kvesic, Julijom Radic, Josipom Jurjevicem Jojom, Silvom Jurjevic, Davorom Aždajicem, Vesnom Šain i mnogim drugim. Grijeh je ne spomenuti Darka i Silvu Trgovcevic, Andrinu Jurjevic, Gabrijelu Kvesic, Ivana Ivanovica, Antu Trgovcevica, sestre Pavlovic (Sonju, Sanju i Tatjanu), Miju Rodica, Ivana Filipovica, Narcu Jurica, Ratka Šarica, Ranku Kovacevic, Tildu Dodik, Nevenku Rodic koji su uložili veliki trud da se uspjeh sutjeških tamburica nastavi i ne izblijedi. Ali, kako kažu - svemu lijepom dode kraj. Moj otac dobiva premještaj u školu u Bjelavice te kasnije u SIZ za školstvo. Više nije imao vremena da se posveti probama i uvježbavanju orkestra. 1987 godine iz Kraljeve Sutjeske seli u Kakanj ali nikad nije zaboravio da je najljepši dio života proveo baš tu, u Sutjesci radeci posao koji voli.. Generacije ucenika prošle su kroz školski orkestar tamburica, izdržali silne probe a ponekad teške rijeci i kritiku. Neki su se nastavili baviti glazbom, a nekima je ostalo samo sjecanje na lijepe školske dane (bar se nadam). Za moga oca znam sigurno da je uložio sve svoje znanje, ljubav prema glazbi i veliki trud kako bi se culo za Kraljevu Sutjesku i tamburaše Osnovne škole «Vladimir Nazor». Goranka Katana Tomic |
 |
|
| TAMBURASKI LINKOVI |
|
|
U ljeto davne 1965 godine, tridesetdvogodišnji nastavnik glazbenog odgoja, dobiva posao u osnovnoj školi " Vladimir Nazor," u Kraljevoj Sutjesci, mjestu koje ce ga osvojiti na prvi pogled. To je još uvijek bilo doba starih dobrih narodnih obicaja, pracenih glazbenim zvucima toga kraja. Sjecam se da je pok.tata cesto nedjeljom znao prošetati do sutješkog samostana (ili do kuce pok.Jerka Aždajica) kako bi slušao svirace na šargiji i harmonici. Poslije je pricao mami da odavno nije vidio tako muzikalan narod, u kolu igra i mlado i staro, sve po taktu, niko ne gubi ritam....
Ideja iz mladosti polako se pretakala u stvarnost. U razgovoru s tadašnjim direktorom škole iznio je svoju zamisao o osnivanju školskog orkestra. Direktor (mislim da se zvao Radovan, prezime ne znam) nije imao ništa protiv, dapace, bio je oduševljen. Ali, postojao je problem |
| Škola je posjedovala neke stare instrumente, koji su proizvodili neke cudne, raštimane zvukove. Sredstava za kupovinu novih instrumenata jednostavno nije bilo. Moga tatu to nije obeshrabrilo, zasukao je rukave, ispolirao i ocistio instrumente, od svoje place kupio žice i trzalice. Najlakše od svega bilo je pronaci svirace, u svakom razredu od petog do osmog bilo je mnogo talentiranih ucenika. I pocele su prve probe novoosnovanog školskog orkestra, koje su se održavale u ucionicama poslije nastave. Medu prvim clanovima bili su Pavo Pavlovic (mislim da je svirao harmoniku), Božo Dodik, Rudo i Ivica Rodic, Mijo Šain, Željko Šain i mnogi drugi. Ostali koje nisam spomenula neka mi oproste, jer ipak je prošlo preko cetrdeset godina od tih prvih pocetaka, a ja sam ipak bila dijete od sedam, osam godina. Uz dobro uvježbani orkestar, poceo je sa radom i školski zbor cije clanove necu nabrajati - bilo bi predugo. Imali su širok repertoar pjesama a meni su posebno ostale u sjecanju izvedbe ruskih pjesama (O, Rjabina, Rjabinuška, te Podmoskovske veceri). Ruske nošnje za te nastupe sašila je pok.teta Zora Rodic. Ti nastupi bili su praznik za dušu. |