| U prestrasenim ocima mojih sinova, cije su djetinjstvo ubili zakrvavljeni nacionalni“heroji za klincevo zdravlje”, kako ih je (precizno) nazvao njihov, sada vec pokojni djed, opet sam prepoznao – strah i pozurio da dokinem trenutak mucne tisine u tom prvom susretu s novim svijetom:
- A kad ste vi dosli u Ameriku? - Mi… ma, onim prvim brodovima iza Kolumba! Cika Aca Petkoski vec dugo se bori s parkinsonom, ali jos uvijek (bez greske) prepozna moj glas na telefonu… Uputio me u prve tajne interneta (bila je godina ’95-ta) i, na izvjestan nacin, zamijeno mi oca… koga vise nikada nisam vidio! Surovost kapitalizma poblize cu upoznati nesto kasnije, ali se do danas nisam uspio oteti dojmu koga sam jucer izrekao jednom (skepticnom) zagrebackom prijatelju, nakon sto se njegova zemlja, jasno i nedvosmisleno, odlucila prikljuciti tom… jebenom zapadu: - Ako ces plakati zato sto te Europa nece docekati sa 100 hiljada eura dobrodoslice, pocni plakati odmah… Naravno, nije u tome kvaka! Puno je vaznije to sto su generacijama koje dolaze otvoreni novi vidici, bez shengenskih viza, granicnih prolaza i carinskog straha… zbog jednih farmerica viska u gepeku i dvije kile kave, za mater i komsije (kako ces prazne ruke dolazit’ iz svijeta!?). E, zato mi je drago sto su autsajderi popusili… danima pozivajuci Hrvate da glasaju protiv EU. A i zbog moje Bosne, da budem posve iskren, koja ce sada, kako god okrenem, biti bar malo bliza toj… za nju jos uvijek nedokucivoj Europi. I mozda je zaista dobro sto u ovom trenutku niko i ne pokusava reci kako je ta Europa – raj… jer nije (kao ni Amerika), ali to sigurno nije ni Hrvatska, ogrezla u politickom i svakom drugom kriminalu, zaduzena do grla, rasprodata… (za sitne pare, ispod ruke). Pa, kad je vec tako (a jeste)… onda neka barem djeca koja dospijevaju za zivot, dobiju priliku zivjeti po pristojnim normama, ako vec ne mogu dostici blagostanje. Naposlijetku, kakva je bila alternativa? Zabetonirati status u kojem ce doci neki novi Sanader ili Kerum, u kojem ce Jaca Kosor pjevati pjesmice o “izvornom kra-de-zeu”, a HRT vjecno cuvati vukovarske tajne u svojim arhivskim tunelima?! Stvar je (po svemu) licila na nedavne parlamentarne izbore… Kao da je Lijepa nasa glasala za kukurikavce zato sto je (odjednom) smrtno zaljubljena u Zorana Milanovica, koji niti je imao, niti do danas ima neki narocit program, nego zato sto nije imala… izbora! Zapravo je glasala protiv pljacke i kriminala, a na nedeljnom referendumu – protiv balkanskog turbo-nacionalnog mentaliteta, pod kojim se gusi najveci dio ex-jugoslovenskog prostora. I sva sreca, pa tamosnji ljudi vise… ne jebu (ni za suhu sljivu!) hipokrite poput Vedrane Rudan, koja pali svijece “za umorenom Hrvatskom”, prizeljkuje nove atake na njujorske blizance i pljuje po toj istoj Europi od koje decenijama zivi… vise nego dobro. Ta zena (providno) prodaje muda pod bubrege neukoj sirotinji, posebno prekodrinskim ovcama (a ima “rezultata” i u BiH)… koje svrsavaju nad njenim “pokroviteljskim” poklicima. Identican krik (gubitnika) iz haske sudnice, srpskom narodu uporno odasilje idiot po imenu Vojislav Seselj, kome je to jedini nacin da podsjeti (svoje) cetnike… da je – ziv. On savrseno zna da je Srbija u ovom trenutku udaljena bar jednu (cijelu) svjetlosnu godinu od EU i da ti njegovi pozivi nemaju nikakavog znacaja, osim beznadeznog pokusaja, svim bojama ofarbanog maniputaora (i zlocinca) da se sacuva od… zaborava. Gotovo da nema razlike izmedju Seseljovog (u Srbiji) i stava Vedrane Rudan u Hrvatskoj… Ta zena, koju ljubitelji JE-BE lingvistike nazivaju – gospodjom (e, vala, svasta), nikad nije ponudila ni pola argumenta za svoje (ulicarske) teze. Ta zena, kci nacistickog (brodskog) kuhara, potvrdjeni antisemita, ciji je jedan sin zavrsio americki fakultet… prosipa antiamerikanizam onima koji su (historijski) ljuti na USA zbog bombardiranja ’99-te (to bi, socioloski, bilo opravdano, kad bi ti isti ljudi imali malo pijeteta prema onima koje su njihovi sunarodnici bombardovali tri godine po Sarajevu… da su se ikada oglasili tim povodom. Ovako ce se morati pomiriti… kad-tad, da postoji i nesto sto se zove “zlocin i kazna”, kao sto su Hrvati prisiljeni nositi svoj kriz, zbog pavelicevsko-tudjmanovskih zabluda). Drugi sin te zene zavrsio je studije u Becu… a i mama je (odavno) u Europi, po kojoj bljuje svoj malogradjanski prezir. Drazi su joj, naravno, domaci (politicki) kriminalci od briselskih (narocito mega-lopov Sanader). Ona, bezbeli, zna kako je u Svicarskoj, Luxembourgu i Berlinu, pa i u Poljskoj… jer je neka budaletina tamo odstampala jednu od njezinih bezbrojnih gluposti. To se zove– HIPOKRIZIJA!? Kad su Amerika i Europa tako “zloceste” (a znaju biti, itekako), zbog cega nije poslala svoje sinove da zavrse “menadzment” u nekoj od “univerzitetskih garaza” u Labinu? Ta zena, kao i Vojislav Seselj, koji je, usput receno, znatno edukovaniji (… posteno govoreci, ipak je bio univerzitetski profesor), perfektno kuzi da ce, s ulaskom Hrvatske u EU, biti – obicni mis, cije baljezgarije nece objavljivati niko osim njenog osobnog bloga za politicko vulgariziranje i pljuvacki primitivizam. I samo iz tih (sebicnih) razloga, ta je zena danima pozivala Hrvate da kazu “NE” Europskoj uniji. Hrvati, razumije se, nisu poslusali jednu (potrosenu) babetinu i svojom su odlukom omogucili vlastitoj djeci da barem zive – ljudski. Naravno da Europi danas ne cvjetaju ruze, ali ti su se ljudi energicno oduprli onima koji bi ih htjeli utrpati – nazad... nekom novom Sanaderu i Seksu u ruke!. Ne bi Europska unija plakala i da su odlucili suprotno (mozete biti sigurni u to), a ni Vedrana Rudan… Jebe se njoj za (tudju) djecu. Ona (sve) to radi iz jednog jedinog (uskogrudog) razloga: izgubit ce svoje posljednje, dvije-tri tezge! Vojislav Seselj grmi sa plakata polijepljenih po Beogradu: “Necemo u EU”? Kao da je tog kretena neko zvao u Europu i kao da Europi trebaju takvi idioti?! Doduse, Sesko (levolvelas) je na neki nacin vec u Europi, istina, u zatvorskoj prdekani Schwengingena i tu ce, najvjerojatnije, ostati… Jedini nacin da se (klinicki) odrzi u zivotu jeste to – podvriskivanje protiv civilizacije! Vjerujem da ni moji (istinski) srpski prijatelji, danas-sutra, kada se ukaze prilika za put u Europu, nece (vise) slusati kojekakve seselje... Vedrana Rudan u Hrvatskoj – PLASI NAROD EUROPOM! I, po svom obicaju, ne nudi (nikakvo) rjesenje, ama bas NISTA u tim svojim kolumnama kojima pljescu oni sto se (jedino) razumiju u vulgarnosti! O njezinoj malogradjanstini ilustrativno govori oda (vlastitoj) samozaljubljenosti: “… jer dobro pisem, knjige su mi prevedene na desetak jezika”. Fuj! Za svakog razmunog covjeka, takvo protivljenje Europskoj uniji nije nista drugo do poziv na status quo i “ocuvanje” potpuno razularene Hrvatske, protivljenje uspostavi osnovnih civilizacijslkih normi. I nad cim to lelece Vedrana Rudan? Pa, otprilike ovako: ja cu, razumije se, u Europu (tamo mi tiskaju knjige), a vi nemojte… umrite tu, u svom (balkanskom) jadu i bijedi, sa svojim Sanaderima i Seseljima… Bravo, Vedrana. Ti zaista odlicno zivis od sviranja klincu… Europski! Sada se vec zna da ce Croatia u EU, pa luzerima preostaje tek da – pizde (kao i svakom gubitniku). Istina je da Europa danas… nije neka pljacka, ali nije istina da se ta Europa raspada (niti ce se raspasti). A oni sto umiju misliti… dobro znaju, kako je to maestralno zabiljezio jedan (pravi) hrvatski spisatelj, da… onaj tko zivi sam i umire sam! So long… |
| Pise : Franci Zupancic S PUTA PO BALKANU Europa sad... il' nikad! Energicnije nego sto se ocekivalo (66 posto - za, 33 posto - protiv), Hrvatska se po drugi put u novijoj povijesti otrgla retrogradnim vjetrovima i zakoracila cestom za Europu, koja je (napokon) udaljava od balkanskog makadama… |
 |
|
|
 |
 |
| Od naseg dopisnika |
| Kraljeva Sutjeska |
|
|
 |
| Copyright@Portal KS Novosti |
| Kada sam prije vise od decenije i po dotakao americko tlo, sa par kofera i dva zbunjena tinejdzera, koja je non-stop trebalo drzati na oku tokom dugog putovanja… u noc, ocev prijatelj iz stare ohridske porodice, sto se u skolskim udzbenicima zemlje koje vise nema, spominje po prvim filmovima vidjenim u tom dijelu svijeta… dosao je pozeljeti mi dobrodislicu. Nije puno govorio, ali je odgovorom na moje kratko pitanje kojim, naravno, nije bio iznenadjen (… pa, kako je ovdje?), ostavio neizbrisiv pecat na mome vidjenju zapadnog svijeta:
- Najteze je prvih pedeset godina, a onda… ide nekako! |
 |