| fdkfdjhgkdjfkhgdjghk |
 |
 |
 |
| Oltar domovine |
 |
| Kojim su putem davne 1291. godine pripadnici prosjackog reda Mala braca, nakon što su se sa Umbrije, najljepšeg dijela Italije, rasuli po svijetu poslije smrti svetog Franje (1219. godine), došli do Bobovca, kule bosanskih kraljeva, nije poznato. Danas, nekih sedamsto godina poslije, u Bobovac, srednjovjekovnu bosansku prijestonicu, i Kraljevu Sutjesku vodi jedan jedini put, više primjeren prohujalim vijekovima nego potrebama motorizovanog putnika namjernika. |
| Copyright@2008 MarkoD.-W.D.S. |
| Sto "Dani " pisu o nama !... |
| Kraljeva Sutjeska |
| HOME | FILM O KR.SUTJESCI | TURIST INFO | RECEPTI | MAPA | KONTAKT |
| Iz Kaknja, kome bi bolje odgovaralo da se zove Maglaj, gdje zbog cementare (i sa filterima) najbolje posluju auto-praonice, stidljivo se odvaja jedan krak puta koji, po kazivanju upitanih prolaznika, vodi za Kraljevu Sutjesku. Tek se u neka doba, na nekakvoj raskrsnici, ukaže putokaz sa smjernicama. Jedan kraj se odvaja za Ricicu, ali je neko bezobrazan sa znaka sastrugao nogu od R pa je toponim poprimio sasvim drugo, neželjeno znacenje. Tim putem, definitivno, necemo, nego onim uz rijeku Trstionicu. Asfaltirana je samo jedna traka, dok druga nikako i ne postoji. Operacije križanje i preticanje je skoro nemoguce realizovati bez da se vrše po okolnim bašcama. |
 |
| Duhovno uzdizanje Namjernik sit svjetovne problematike vrlo brzo smiraj potraži u duhovnom ozracju samostana. Samo, što ni samostan svjetovna problematika vazda burnog okruženja nikada nije mogla zaobici. Sve što bi se dešavalo u Bosni odražavalo bi se i na njega. Tako na samim ulaznim vratima stoji ožiljak nanesen projektilom ispaljenim iz zolje i to nedavne 1997. godine, kad se mislilo da je prošla sezona granatiranja.
Samostan je u svojoj dugoj povijesti rušen u više navrata. Zabilježeno je da je 1689. godine spaljen za odmazdu zbog turskog poraza pod Becom. Mada njegov današnji izgled datira iz 1890. godine, u njegovim stijenama zvone vijekovi i vijekovi. I koliko god da je imao neprijatelja, imao je i prijatelja. Svaki ozbiljan istraživac evropske povijesti, pa i historije umjetnosti, u samostanu ce, uz nesebicnu pomoc gvardijana i fratara, otkriti nesluceno blago koje se krije u koricama knjiga iz samostanske biblioteke, kao i u ramovima slika i drugih eksponata tamošnje galerije i muzeja. Ista ta povijest je fratre naucila da budu obazrivi i kada su prijatelji u pitanju. Predanje kaže da je biskup Josip Juraj Strossmayer samostanu poklonio orgulje koje vrijede za najstarije u BiH. One su u Kraljevu Sutjesku na konjima donesene iz Djakova. Nije poznato je li poštovani biskup iz samostana na tim istim konjima, ili nekako drugacije, odnio, da više nikad ne vrati, pet najvrednijih ikona. One ce navodno biti vracene kada u Bosnu do?u malo bolja vremena. A pošto malo bolja vremena u Bosnu, evo vijekovima, ne dolaze, dabogda da ikone više ikada iko u Bosni vidi. Do nas je. Ispod crkve u kojoj se nalaze orgulje je kripta sa posmrtnim ostacima bosanskog kralja Stjepana Tomaša, koji je ovdje i umro. Kraljica Katarina je pred navalom Turaka uspjela pobjeci u Rim i tamo je i umrla. Od inicijative da se njeni posmrtni ostaci vrate u BiH, za sada još nema ništa. Pored najbogatije zbirke inkunabula (knjiga štampanih do 1500. godine) na Balkanu, fratri samostana su posebno ponosni na djela doma?ih autora kao što su Besjede i Nauk krstjanski fra Matije Divkovica, koje je ovaj štampao u Veneciji, sam u olovu izlijevajuci slova bosancice. |
| Pored Divkovica, cijenjeni autor je i slikar Stjepan Dragojlovic, cije ce dvije slike - Bezgriješno zacece, nastalo 1621. godine, i Raspece Kristovo, iz 1597, obje radjene u Veneciji, domacin fra Pavo namjerniku s ponosom pokazati. Talijanski majstori nepoznatih imena su autori vecine ostalih djela. Takodjer vas nece pustiti da tek tako prodjete mimo portreta fra Filipa Lastrica, koji kao prvi pisac Povijesti Bosne slovi kao otac bosanskohercegovacke historiografije. Lani je obilježeno 300 godina od njegovog rodjenja u obližnjoj Oceviji. |
| Fra Pavo ce pokazati i knjige pisane na turskom i arapskom jeziku. Ta djela, kao i mnoga druga iz samostanske riznice, još uvijek nisu naucno verificirana. Bilo je slucajeva da dodje strucnjak koji zna citati orijentalnie jezike, da bi onda sa njegovim odlaskom necujno otišla i djela za koja je pokazivao interes. Jednog su svog brata bili poslali da uci orijentalne jezike, samo se ovaj vratio bez svršena nauka. Bilo teško, kaže. Teško, brate, jašta je nego teško.
Tu je i zvono izliveno u bronci sa Bobovca iz 15. vijeka, nadjeno pod zidinama grada. I za ovakav, letimican obilazak samostana i njegovog blaga, namjerniku treba barem pet sati. Tom vremenu obavezno treba dodati još jedan u hladu ostataka ljetnog dvora kraljeva Kotromanica, koje je tamo sedamdesetih godina dvadesetog vijeka pronašao i otkopao u neposrednoj blizini samostana najveci bosanski arheolog Pavo Andjelic. Ono što svakako na kraju treba dodati jeste da samostan danas kuburi sa strujom, koje malo ima, malo nema. A struju su imali kad je niko imao nije. Dobijali su je sa vlastite minijaturne hidrocentrale, koja je na rjecici Trstionici postojala do 1945. godine. Slicna situacija je i sa telefonom. U Kraljevoj Sutjesci, u kojoj sve ima miris starine, ni telefonski impulsi nisu zaobidjeni. Vjeruje se da je ovdašnja telefonska centrala iz 19. vijeka. Izvor : "Dani" Nezavisni News Magazin |
| Franjevacki samostan |
| Kraljeva Sutjeska nije samo na dobru glasu zbog dobra glasa operskog pjevaca Ivice Šarica, za koga kažu da je rodom iz ovoga zaboravljenog bosanskohercegovackog gradica, nego i zbog franjevackog samostana koji stoljecima pokušava opstati i sacuvati kako sebe, tako i sve materijalne dokaze o svom bitisanju i postojanju zemlje Bosne. Sacuvati Kraljevu Sutjesku je oduvijek znacilo sacuvati Bosnu. Bilo je vremena kada se cinilo da je to gotovo nemoguce. Pa ipak… |
 |
| Stari grad Bobovac |
| Svjetovna problematika Kraljeva Sutjeska je mjesto koje ima sve što cini grad: prodavnicu, stanicu milicije, staru bosanska drvenu kucu sa doksatom i izblijedjelom tablom na kojoj piše da je spomenik pod zaštitom države, franjevacki samostan - najstariju instituciju u BiH, dzamiju za koju ce takodjer reci da je najstarija dzamija u BiH i da je podignuta na mjestu na kome je sultan Murat šator podigao. |
| Tu su još jedan kafic i jedna kafana, u kojoj, po priznanju gazde Zlatka, koji tvrdi da su on i Ivica Šaric prvi rodjaci, inventar nije mijenjan od 1972. godine. A i što bi ga mijenjao kad se u Kraljevoj Sutjesci ništa ne dešava. A i ljudi je sve manje i manje. I ovi koji su ostali kao da ne znaju šta bi sa sobom. Ono što je sigurno jeste da im se ne ide nigdje. Stanovnici mjesta su oduvjek držali do obrazovanja, pa je normalno u Kraljevoj Sutjesci sresti nekog znanog iz studentskih dana s kim se derala klupa ili u citaonici ili u "Steleksu". Preostali mještani pozive kako domovine Hrvatske, tako i domovine Hercegovine, ignorišu.. |
| Njima je i ova dobra. Od predratnih 12.000, koliko je sa okolnim selima brojala župa, ostalo je nekih 2.000 duša. Danas se samo za blagdane svi okupljaju. A blagdani su nekada u Kraljevoj Sutjesci slavljeni od jutra do mraka. Bilo ih je i neobicnih. Mladenci su se vjencavali samo jedan dan u godini i to iza Božica, deset dana pred korizmu. Znalo ih je biti i po sedamdeset na dan. Franjevacki samostan je bio meeting point ovoga kraja.
Ženski svijet je, kao nigdje u Bosni, imao svoje specificne karakteristike. Pored bijelih tkanih odora, sa vezenim motivima specificnim samo za ovaj kraj, nošena je, u znak žalosti za kraljicom Katarinom, i crna marama. Starije žene su na rukama imale istetovirane križeve. Taj detalj je ostao u tradiciji iz turskog vakta i objašnjava se preventivnim razlozima. Djevojka koja bi imala istetoviran križ na vidljivom mjestu nije se bojala da bi mogla biti odvedena u harem |